KLANJANJE

Pobožnost Presvetom Oltarskome Sakramentu

Gospodin Isus je – kako nas uči Drugi vatikanski koncil – ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi, da ovijekoviječi žrtvu na križu kroz stoljeća, sve dok ne dođe, tako da Crkvi, svojoj ljubljenoj zaručnici povjeri, spomen čin svoje smrti i uskrsnuća, vazmenu gozbu na kojoj se On blaguje, duša napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave. Vjernici su pozvani da sudjeluju u tom otajstvu ne kao nijemi svjedoci, nego da ga kroz obrede razumiju Svetu Misu, pa da svjesno, pobožno i djelatno sudjeluju u tom najvišem činu naše vjere. Vjernici su kao zajednica pozvani prisustvovati cijeloj misi.

Drugi vatikanski koncil u pastoralnoj konstituciji o svetoj liturgiji kaže: “Duhovni se život ipak ne sastoji samo od sudjelovanja u svetoj liturgiji. Doista kršćanin, pozvan da moli u zajednici, mora uz to ući i u svoju sobu i moliti Oca u tajnosti, dapače kako nas Apostol uči mora moliti bez prestanka…Veoma se preporučuju pobožne vježbe kršćanskog naroda, ako su usklađene s crkvenim zakonima i propisima, osobito kad se vrše po nalogu Apostolske stolice”. (br. 12-13).

Euharistijski kult ne završava sa svetom misom, nego u stoljetnoj tradiciji Katoliče Crkve imamo štovanje i pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu izvan svete mise. Ipak valja naglasiti da svaka pobožnost Euharistijskom Isusu je u krajnjoj liniji povezana s njegovim Vazmenim otajstvom jer je Euharistija spomen čin njegove Muke Smrti i Uskrsnuća. Tako da je svaka pobožnost Presvetom Sakramentu usko sjedinjena sa Misnom žrtvom ili jer pripravlja na njeno slavlje ili jer je kao jedan produžetak našeg misnog bogoštovlja.

Napominjemo da su i za to štovanje Sveto Pismo i Božanski časoslov najvažnije knjige molitve pred Presvetim. Od marijanskih molitava pred izloženim Presvetim Sakramentom Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu u pismu od 15. 1. 1997. sakramenata jedino dopušta i preporuča meditativni način molitve svete krunice u kojoj s Marijom susrećemo Isusa u njegovim otajstvima. Pa ipak i drugi priručnici i tekstovi pogotovo svetački nam mogu u tome pomoći. Tako i ova mala knjižica bogata duhovnim sadržajem može poslužiti baš za to štovanje Euharistiskog Isusa, u molitvi, klanjanju, i razmatranju, a može poslužiti kao priprava i zahvala za slavljenje Euharistije. Odmah napominjemo da bi najbolji način priprave i zahvale za svetu misu bilo razmatranje liturgijskih tekstova koji su čitani u svetoj misi, pa ipak i ove molitve svetaca imaju svoju ljepotu i draž.

Svetačke molitve, kako se nama čini, imaju jednu posebnu duhovnu snagu jer su pisane od osoba koje su duboko doživljavale Isusovu prisutnost u Presvetom Sakramentu, iskazivale mu veliku ljubav  te nešto od toga zapisali u svojim molitvama koje mogu i nas potaći na veću ljubav prema Euharistijskom Isusu.